Draganićkoj župi pripada 17 sela i zaselaka. To su Draganići, Barkovići, Jazvaci, Vrbanci, Budrovci, Bencetići, Goljak, Mrzljaki, Vrh, Križančići, Lazina, Franjetići, Lug, Darići, Čeglji, Guci i Vukšin Šipak.
U sedam stoljeća dugoj povijesti župne crkve sv. Jurja mučenika u Draganiću, od vremena kada je spomenuta u popisu crkava i župa Ivana Arhiđakona za Gorički dekanat g. 1334. do danas, dogodile su se brojne promjene na građevini. Prvobitni oblik crkve nepoznat je, a među brojnim dogradnjama najstariji su tragovi ostali na pročelnom zvoniku, gdje su vidljivi elementi u stilu renesanse. Današnji klasicistički oblik crkva je dobila kroz 18. i 19. stoljeće. Stara je crkva temeljito obnovljena g. 1668., a prezidana g. 1683. Ona je imala tri oltara, nešto kasnije i četiri, te dvije kripte. Na podu su se nalazile opeke, a u dnu drveno pjevalište. Ravni drveni stropovi u lađi i svetištu bili su oslikani, a isticala se slika sv. Jurja i Blažene Djevice Marije. Patroni crkve bili su grofovi Erdődy (gospodari okićkoga vlastelinstva), koji su s okolnim plemićima pomagali u obnovama i izgradnji kroz niz godina.
Župna je crkva bila i mjesto donošenja odluka u vrijeme Plemenite općine Draganić jer su svi žitelji ondje bili plemići i slobodni vlasnici zemlje, šuma i dobara. Općina je sama birala svećenike glagoljaše sve do g. 1560., a akti su pečaćeni »velikim pečatom« čiji su dijelovi uneseni na srebrnjak banovac, prvu hrvatsku kovanicu iz 13. stoljeća s likom kune. Takva povijest nije odgovarala komunističkoj vlasti te su svoj bijes iskazali miniranjem crkve uoči blagdana sv. Jurja 22. travnja 1950. U požaru su uništene vrijedne knjige, Zagrebački misal iz 1683., misne zaklade, orgulje, oltari, zastave i sakristija. Nakon miniranja crkva je obnovljena u obliku koji Draganić resi i danas.
Župna crkva sv. Jurja mučenika u Draganiću izgrađena je na uzvisini (Šipku) koja se nalazi sjeverno od prometnice Jastrebarsko – Karlovac. Na tom su mjestu vidici na sve četiri strane svijeta. Vidi se Klek, Zrinska gora, Plešivica, Zagrebačka gora te prostrane nizine karlovačkoga kraja. Crkva je jedna od najstarijih na tom području, s prvim spomenom g. 1334., a ujedno jedna od najvećih u Karlovačkoj županiji. U nedavnom potresu zadobila je određena oštećenja iznad oltara i na koru koja ne uzrokuju izostanak bogoslužja.
Današnji obli svod, koji dijeli crkvu na nekoliko dijelova, poduprt je masivnim polustupovima, od kojih su oni koji odjeljuju svetište najmasovniji. Stropovi su postavljeni g. 1757. Zvonik je g. 1771. pokriven šindrom, a g. 1837. povišen za jedan kat. Tada je dozidano i pjevalište. Ono se oslanja na jake stupove i čini predvorje kod ulaza u lađu crkve. Prije toga vremena, g. 1789., crkva je produžena, ali je zbog loše izvedbe ponovno obnovljena od 1824. do 1830. godine. Jednobrodna građevina s južnom sakristijom završava užim izdignutim svetištem u kojem je svetohranište, oltarni stol, ambon, kip Djevice Marije i svećeničke stolice. Na začelnom polukružnom zidu postavljen je veliki vitrajni prozor s prikazom sv. Jurja koji ubija zmaja (dar župljana).
Ispred svetišta, uz bočne noseće stupove trijumfalnoga luka, postavljeni su kipovi Srca Isusova i Majke Marije s malim Isusom. Vitraji u crkvi iz g. 1982./1983. dar su iseljenih Draganičaka iz Kanade. Na njima su prikazi sv. Obitelji, sv. Barbare, sv. Marije Magdalene, sv. Fabijana i Sebastijana i sv. Antuna pustinjaka. Na zidu pjevališta, na kojem su orgulje, nacrtani su likovi kralja Davida s citrom i sv. Cecilije za orguljama. Crkvu krasi lijep križni put i nekoliko slika hrvatskih svetaca. Crkva je u klasicističkom stilu s elementima baroka, a svojom masivnošću podsjeća na nekadašnje bogatstvo slobodne i plemenite draganićke općine.